Iz perspektive transakcijske analize, anksioznost je kao emocija, često povezana s osjećajem neizvjesnosti nesigurnosti i straha od budućnosti, odnosno od nepoznatih i nepredvidivih situacija.
Anksioznost nije strah od nečega konkretnog, kao što je slučaj sa običnim strahom, već je to strah od mogućeg, često zamišljenog i neodređenog. U osnovi anksioznosti je nesigurnost u vezi sa vlastitom sposobnošću da se nosimo sa budućim izazovima. Anksioznost pojavljuje kada osoba zamišlja situacije koje bi mogle poći po zlu, ali na koje sada, u ovom trenutku, nema kontrolu. To je kao da zamišljamo kako ćemo jednog dana (za 20 godina) trebati voziti svemirski brod i brinemo se kako ćemo to napraviti. A nema ni svemirskog broda niti znamo upute.
Anksioznost može pojaviti kao odgovor na osjećaj preplavljenosti životnim izazovima i problemima. Mi pokušavamo predvidjeti sve situacije u budućnosti i u sada i ovdje brinemo o potencijalnim problemima. To nam stvara osjećaj umora i nesposobnosti jer nam je mozak cijelo vrijeme na 200 %. Pokušavamo se nositi sa sadašnjim životom i budućim potencijalnim, često katastrofičnim scenarijima. To je teško i zahtjevno, a emocionalna napetost koju tada osjećamo često se prelije na tijelo i počnemo osjećati razne tegobe koje na prvu ne bi povezli s anksioznosti.
Somatski simptomi često nastaju kada potisnute emocije (npr. ljutnja, tuga ili frustracija) počnu tražiti put izražavanja kroz tijelo, a razlog je što osoba nije svjesna ili ignorira emocije na mentalnom nivou.
Simptomi anksioznosti nisu posljedica fizičkog oboljenja, no klijenti nerijetko prođu sve pretrage prije nego se jave psihoterapeutu/psihologu/psihijatru. Taj put je i ispravan put jer ponekad uistinu postoje somatski problemi koji nisu posljedica psihe. No kada se uspostavi da je fizički sve u redu, kroz psihoterapiju se radi na osvještavanju emocija, i prepoznavanju istih. Puno ljudi ima zabranu na osjećaje, jer se njihovi roditelji nisu znali nositi sa emocijama pa su to isto prenijeli a djecu. Osoba koja nije svjesna svojih emocija ili ih ne prepoznaje kao neugodne može doživjeti ove simptome kao “misteriozne” ili kao bolest koju je teško dijagnosticirati. Vrlo je važno kroz terapiju razumjeti psihološki kontekst tih simptoma.
Kada se osoba u sigurnom okruženju sa stručnom osobom suoči sa svojim osjećajima i prepozna ih, simptomi često mogu nestati ili se ublažiti, jer se emocionalna napetost smanjuje.
Kroz transakcijsku analizu radi se na ojačavanju ego stanja Odrasli (istražujemo i osnažujemo vlastite sposobnosti i kapacitete često kroz novu perspektivu), razumijevanju ego stanja Dijete (umirujemo uplašeni dio naše ličnosti kroz razumijevanje i pojašnjavanje) i dekontaminaciji ego stanja Roditelj (radimo reviziju “istina”, naredbi, zabrana koje smo pokupili i progutali od naših roditeljskih figura).